install theme

Bridalwear Shoot For Thumbelina Design

Here are some more photos from the photoshoot I did for http://thumbelinadesign.co.uk/

The dresses and accessories are just incredible. All handmade and from finest materials…vintage lace, silk, gorgeous antique fabrics…

The photoshoot was held in South Hill Park in beautiful Berkshire and we were so lucky to have had a lovely day. Weather in England doesn’t always cooperate, but it did on that day.

2 years ago     2 notes     Reblog

E-session In London-Sneak Peak



So I have a little Russian crush right now as this engagement photo session was so much fun. I mean, seriously, dancing on the Embankment? I loved it.

More to come.

2 years ago     0 notes     Reblog

Cute Bridal Session In Berkshire

I did a a commercial shoot for a designer of bespoke bridesmaid’s dresses and accessories Thumbelina Design. http://thumbelinadesign.co.uk/ We used two little models and one of my favourite grown up models Irena. The shoot was held in South Hill Park in Berkshire. Here’s a little sneak peak.

2 years ago     1 note     Reblog

Boudoir Photo Session In London

Ah…finally finished retouching boudoir session with Irena. We were using wonderful lingerie pieces from London label Love Baby Grand…

2 years ago     2 notes     Reblog

Love Baby Grand

I’ve been shooting a lot. This is a sneak peak from a boudoir shoot using Love Baby Grand lingerie.

http://www.lovebabygrand.com/

2 years ago     1 note     Reblog

Brazil-Ilha Grande

Nalazim se na nekom prasumastom otoku zvanom Ilha Grande. Frajer i ja. Da vam kazem koju i o frajeru. Zgodan je i visok, ima misice i prava ja macho Latino seljacina. Bas kako ja volim. Voli krkat meso i ribu i voli mi naredjivat. Doduse, Latino seljacine imaju i prednosti jer kolko god naredjuju, toliko i paze da ti ne padne ni dlaka s glave.
I tako, ja se spremila za izlet vamo i frajer doso po mene.
Frajer: “Jesi se spremila vise?”
Ja: “Jesaaaaam!”
Frajer (gledajuci kroz moju prtljagu) “OVO ti ne treba!!!” (izvadi cipele s visokom petom iz hrpe)
Ja: “Staaa? Zasto?”
Frajer (kroz zube) “Pijesak….prasuma….”
Znam da sere ko foka i da se sigurno svi podabuku navecer nego nece da nosim visoke pete da me slucajno netko drugi ne bi pogledao. Magarac.
Ko pravi macho seljak je uzeo i moju i svoju torbu i naprtio se. Meni dobro. Ne moram nista nosit nego se mogu mirno koncentrirat na zvakanje kaugume i gledanje okolo.
Sjeli smo u autobus. On je i moju i svoju torbu unio u autobus.
Ja:”Zasto ne stavis torbe dolje u prtljaznik di i svi?”
Frajer: “Ne. To je samo za gringos.” (Gringos su svi stranci koji nisu iz Juzne Amerike).
Onda je jos zadovoljno pogledao oko sebe i zakljucio da cemo sigurno stic na brod na vrijeme jer je autobus pun Gringoa i kako su oni organizirani i uvijek krenu na vrijeme za razliku od Brazilaca.
Konacno smo dosli i na brod. Naravno da su majstori brod prenakrcali. Frajer i ja smo se probili vani na palubu da se ne znojimo s gomilom unutra. Unutrasnja gomila se sastojala od raznoraznih stranih turista, brazilskih seljaka, brazilskih turista, vreca krumpira, kupusa, graha, zivih i mrtvih kokosiju, druge peradi i ostale stoke sitnog zuba. Sve je to putovalo na Ilha Grande.
Kakofoniju zvukova unutra i van vam necu ni pocet opisivat.
Nakon jedno sat i po vremena na brodu, nebo se ODJEDNOM otvorilo i pocela je padat najveca kisa koju sam ja ikad vidjela, a brod se poceo naginjat i punit vodom. Brzo smo se nagurali unutra tako da je sad unutrasnjost bila jos popunjenija nego prije. Unutra je naravno prokisnjavalo. I ne samo to nego je sve skripilo. Kopna nigdje na vidiku. Stranci su unezvjereno gledali oko sebe ne bi li vidjeli da li Brazilci isto panicare ili je to normalna pojava. Brazilci su caskali u revijalnom tonu. Dakle, nema panike.
Nakon jos jedno sat dosli smo na otok. Svi su bili mokri, a stranci i preplaseni. Reda pri ulazenju i izlazenju u brod nije bilo. Nakon sto su otocani sto su cekali na brod da ih odvede na kopno pustili prvih sto ljudi i nekoliko kokosiju da izidju van, dosadilo im je cekat u redu i navalili su ulazit u brod. Nastala je sveopca pomutnja, komesanje, urlikanje i laktarenje. Frajer je laktario okolo, vuko mene i torbe prema izlazu i psovao na portugalskom na sav glas. Ja sam uzivala.
Cim smo izisli reko je da izvolim sutit (iako nisam ni rijec pisnula) jer ce on sad nabacit casku s nekim lokalcima, a ako skuze da sam ja gringa da ce nas odrat za cijene smjestaja. Snimio je nekog covjeka koji je mesetario sobama. Englezima ispred nas je taman uvalio sobu za 200 reala. Frajer je doso i nabacio casku “je, je….jesi vidio koji nered na brodu. Ja ne znam sta kapetan radi. Nema tu reda. Ma katastrofa je….aha….kazes, puno gringoa, a? Jasta i dabome. Kolko ono za bungalow? 60? Uzimamo.”
I tako smo dobili bungalow za 140 reala manje nego Englezi.
Zaboravila sam  jos rec da kisa pada vec tri dana, al nije nam dosadno.
Navecer svi izidju, krkaju rostilj, piju, plesu forro na trgu (forro je neki ples u dvoje na neku lezerno tugaljivu brazilsku muziku) ili rade capoeiru. Sve u svemu, dobro je.

2 years ago     2 notes     Reblog

Brazil-I’m On Fire

Konacno se dogodila!
Kemijska reakcija. Moje koze i sunca.
Naravno, drugacija od prizeljkivane. Pocrvenila sam. Ne bas kao jastog, al nekako crveno smedje. I to usprkos tome sto sam se namazala faktorom 30 i sjedila ispod suncobrana ko gljiva. To se samo meni moze dogodit. Imam i dvobojne cice. Pola cice je bijelo (di je bio kupaci), a pola crveno (opekotina od sunca).
Jucer sam caskala s prijateljevom kucnom pomocnicom. Pitala sam je dal ona ikad ide na baile funk tulume. Rekla je da ide i da su super i hocu li ja s njom?
Rekla sam da hocu. Isto tako sam primjetila da ona nit je trudna niti ima djece, a i zdrava mi se cini. Mislim da su one price o jebacini na baile funk partijima samo dim za plasenje neduznih turista (tj mene).
Kad sam vec kod turista, puna mi ih je kapa. Ne znam zasto, al mi svi turisti (osim mene…erm…i par zgodnih Svedjana s plaze) idu na onu neku stvar…
Jucer sam lezala na Ipanemi ispod svog suncobrana, na svojoj lezaljci, pekla svoju kozu u njezno crvenu nijansu, brigala svoje brige kad ono:
(na londonskom engleskom naglasku)”Oi, Rickeeeeeeee, wat am I gonna tell da man…..where to put our deckchair????”
Rickeeeeee:”Over ere, Chantelle!!! Ere!!!!”
Krelci su se nasrali ravno do mene i nastavili u revijalnom tonu cijeli dan. Htjela sam ih pogodit gumenom japankom, al je Chantelle izgledala deblje, jace i krvolocnije od mene pa sam odustala od te ideje.
Posebno mi ide na zivac kad sjednem u autobus i onda cujem da neko trkelja na engleskom/francuskom/talijanskom etc…
Autobus nije za turiste. Opasni su i puni kriminalaca koji samo cekaju kad ce te opljackat. Tako bar pise u svakom vodicu po Riu. Prijevoz za turiste je taxi, bus je moj. MOOOOOJ!!!!!

2 years ago     2 notes     Reblog

Brazil-Baile Funk

Jucer smo isli u kino. Coporativno.
U zapadni Rio. Barra da Tijuca. To je kao neko divlje zapad prostranstvo gdje postoji samo nekoliko kilometara plaze, condos (stanovi za bogate) i jedno milion shopping mallova. Atmosfera je otprilike kao u Novom Zagrebu samo malo egzoticnije i s tim da to Cariocama nije jadno nego super cool. Cudan neki narod.
Dosli smo u kino i Amer i ja smo s nervozom zakljucili da nema svega i svacega za pojist i popit kao u UK i USA nego samo kokice (samo slane) i Cola. Inace, meni je cilj u kinu dobro pojist i popit. Brazilci, pak, u kino idu da pogledaju film. Svasta.
Na kraju filma, kraj izlaznih vrata stoji neki caric i dernja se “Hvala sto ste dosli!!!! LAKU NOC!!!! Dodjite nam opet!!! BRZO!!!!”
Pri povratku smo morasli proc kraj Rocinhe, inace najvece favele u Juznoj Americi. Oni su se fino zgnijezdili taman preko puta (i to doslovno) najbogatijeg dijela Rio de Janeira Sao Conrado. Tako imas stan ili kucu od nekoliko milona funti i onda preko ceste imas potleusice i drug dilere.
Za svaki slucaj, gradska opcina je ogradila Rocinhu na tom dijelu zicom. Ko da ce zica nekog sprijecit da ista ucini. Gledala sam ih tako iz auta dok smo prolazili i skuzila da je tamo neki dernek, da svi nesto piju, jedu, plesu i da im je zabavno. Sao Conrado je prema Rocinhi izgledao kao pustinja. Svi su se sakrili iza elektricnih zica i ograda, iza tjelohranitelja i opasnih pasa.
Inace se u favelama odrzavaju neke od najboljih zabava u gradu…takozvane baile funk ili favela funk parties. Bjesomucni ritam brazilskog funka i dirty lyrics. Ja sam ostalima u autu objavila da bi ja osla na baile funk jedan dan. Vozacica je skoro zabila auto u obliznje stablo i rekla “Imisusovo ti!! Oces da te netko ubije tamo?????”
Ostali u autu su svaki imali za nadodat ponesto….
"Znas, tamo se svi jebu!"
"Bez kondoma!"
"Cure zadignu suknju i onda ostanu trudne!"
"Jebu u ritmu muzike za ples!"
"Ne nose gace!"
"Ni decki ni cure!"
"Svi imaju AIDS!"
"Ili su bar HIV pozitivni!"
"Odes li tamo, netko ce te izjebat, dobit ces bebu i AIDS!"
Mislim da cu odustat od te zabave.

Jos vam moram rec da me ispizdjuje Frajer jer stalno odlaze dolazak u Rio plus ima ljubomorne ispade.
Latinos su inace ljubomorni i macho. Meni je to smijesno.
Mojoj Brazilki  koja je udana za Engleza je pak smijesno kako Englezi nisu ljubomorni. Tako mi je nekidan rekla:”Znas, ja mislim da je moj muz gejpeder!!!”
Ja:”??????”
Brazilka”Zamisli, ja obucem minicu i on uopce ne popizdi i ne naredi mi da se odem presvuc!!”
Ja:”A ti bi da on popizdi i da moras hodat zakopcana do grla?”
Brazilka:”Paaa….neeee. Ja bi htjela da on prvo malo popizdi, pa da se malo posvadjamo i onda da ja njemu prkosim i nosim minicu svejedno. Tako je to kad si u vezi s Brazilcem.”
Blago mi se.

2 years ago     2 notes     Reblog

Brazil-Girl From Ipanema

Prijatelj radi, ja bauljam…
Doduse, oni ovdje rade lezerno. Danas sam se probudila u 8.30 ujutro ko kokos i pospano dobauljala u kuhinju . Prijatelj je doruckovao onako lijeno i natenane.
Ja: “Oni….sta nisi trebo bit na poslu u 8?”
Prijatelj: “Jesam.”
Ja: “Sad je osam i trideset.”
Prijatelj (zbunjeno): “Pa moze se zakasnit jedno dva sata na posao”.
Ja: “!!!!????”

I tako…on ode na posao, a ja u bauljanje gradom. Svugdje idem busom. Jedini problem je sto su im busevi nelogicni i uzimas jedan broj busa za na plazu, a drugi broj za nazad iako je ista trasa. Hodam okolo s papiricem na kojem je napisano jedno 16 brojeva razlicitih buseva ko seljak. I stalno ga vadim i gledam da ne bi slucajno propustila bus.
U busu imaju okolovrtno-obrtajni sistem kroz koji se moras provuc kad platis kartu. Svi Carioce se provlace ko majstori, a ja uvijek zapnem ko slon na sveopce veselje ostalih u busu. Psmtr!
Jos uvijek sam blijeda ko vostana figura iz Madame Tussauds´.
Mozda da prestanem koristit faktor 30 ko ludara. Blijedi look definitivno nije in u Riu. Nosi se karcinogeno bez obzira jel ti 8 ili 80 godina. Jucer sam se na plazi przila 4 sata i nish! Nije doslo do ama bas  nikakve kemijske reakcije izmedju moje koze i suncanih zraka. Bijela i gotovo. Nula bodova.


Primjetila sam takodjer da su Brazilci orni za otic u crkvu. U nedjelju su sve crkve (a ima ih ohoho!) bile dupkom pune. To je prizor jos nevidjen u Engleskoj. Kod nas crkve zjape prazne pa ih Englezi preuredjuju u stanove i nocne klubove. U Brazilu katolicanstvo rocks! Jos sam primjetila da picke u crkvu idu s minjakom dopicnjakom, majicama izrezanim do pupka i stikletinama od dva metra. Zapravo, kad bolje promislim, nema razlike izmedju njih i Engleskinja koje odlaze u crkvu-nocni klub u istoj odori.

2 years ago     4 notes     Reblog

Brazil-Nova Godina U Rio De Janeiru

Kao sto vec rekoh, u Riu sam kod prijatelja.
Cim sam dosla, on je vazno napomenuo kako mi je njegova sestra oslobodila dvokrilni ormar za moju prtljagu.
Ja sam bila zbunjena i rekla sam mu da mi ne treba  DVOKRILNI ormar.
Frend: “Kako ne??? Pa di ces s prtljagom???”
Ja:”Pa u ormar, al ne treba mi toliko mjesta.”
Frend:”Al ostajes dva mjeseca. Di ti je prtljaga?”
Ja:”Evo je.” (i pokazem na ruksak)
Frend:”A di je ostatak??”
Ja:”Koji jebeni ostatak???”
Frend:(s nevjericom)”Ponijela si jedan kovceg za dva mjeseca??????”
Uslijedilo je zvanje svih poznatih i nepoznatih te razglabanje o tome kako Evropljani nose jedan kovceg za dva mjeseca boravka negdje. Onda je nazvala njegova mama i vristala na telefon  jel mu sestra oslobodila dvokrilni ormar za mene. Prijatelj je na to s nevjericom objasnjavao da mi NISTA ne nosimo sa sobom na put. Navodno Brazilke spreme jedan kovceg za put od dva dana.Sad mi je jasna kolicina rucne prtljage Brazilaca koju sam vidjela u avionu. Nenormalan narod.
Kad neko udje u kucu, frend ih prvo odvede u moju sobu pokazivat koliko sam malo prtljage donijela za dva mjeseca na sto svi puckaju jezikom i uzvikuju: “Nossa!!!” ili “Caraca!” i gledaju me sa sazaljenjem.
Jos bih napomenula da nitko normalan moju kolicinu prtljage ne bi nazvao malom kolicinom. Pogotovo ne moj brat koji se uvijek zali da nosim SVE sa sobom.
Mislim, uspjela sam potrpat cak 3 para cipela s visokom petom te 4 svecane odore i mali milion casual stvari. Kako je to malo, Boga pitaj, al u Brazilu je malo.

Nova Godina je bila cool.
Ja sam se podabukla, al mi je prijatelj pokvario veselje i rekao da ne idem u visokim petama jer cu izgledat ko cachorra (bitch, sponzorusa) i natjerao me da obucem GUMENE japanke i napomenuo kako NITKO ne nosi visoke pete.
Nish, nisam htjela bit zadnji seljak i natandrcila sam gumene japanke.
Prvo smo otisli u kucu kod frendice i tamo smo jeli i pili. Sve zene su, naravno, bile u visokim petama.
Unatoc gumenim japankama sin jednog gosta sa zabave se odmah stvorio kraj mene i pitao (ozbiljno): “Onaj…jesi li ti playboy playmate?”
Ja:”Imisusovo ti!!! Is od mene nesreco.”
Nakon toga sam prijatelja munula u rebra i rekla “Dzabe meni gumene japanke na nogama kad zbog ovecih cica ljudi i dalje misle da sam Playboy Playmate”. Sin tog gosta inace ima 15 godina pa cu mu oprostit nadobudnost.
Sto se tice jela i pica isti su kao i Hrvati. Glavno da ima za popit i pojist. Stol se savijao pod kolicinom hrane i cim smo dosli, domacini su nam uvalili pune tanjure svega.
Kad sam pojela, domacica se stvorila kraj mene i rekla:”Jesi jela?”
Ja:”Da. Sad sam pojela.”
Domacica:”Nista ne jedes. Jesi probala ovo?? A ovo??? Kako stojis s empanadas?? Daj jedi, nista ne jedes!!!” Ponovo mi je natrpala tanjur.
Nisam imala druge nego ponovo krkat. Cim sam pojela, opet sam cula “Nista ne jedes. Daj jedi!!!”
Malo kasnije:”Jesi probala torte???”
Ja:”Jesam. Jako fino. Hvala”
Na to mi se na tanjuru stvorio jos jedan komad torte.
Ja:”Al…ovaj…ja ne mogu vise jest.”
Oni (ignorirajuci me)”Daj maloj i slaga uz tortu.” (na tanjuru se stvorila i omanja planina slaga.
Nakon toga komentari:”Nista ne jede. Daj jedi!!!”
Pravo cudo sto sam se uopce mogla kretat nakon tog krkanja.
Nakon zavrsene krkacine, krenuli smo kolektivno na Copacabanu gledat vatromet.
Mi i jos dva i po miliona ljudi.
Svi su vristali i veselili se. I bili obuceni u bijelo.
U to doba me nazvao frajer iz Sao Paula.
Frajer:”Sta je? Nazvat cu te poslije ponoci da ti cestitam Novu.” I onda zivcano “Sta si obukla???????”
Ja:”Traperice i majicu.”
Frajer:”A na nogama???? Jel visoke pete??????”
Ja:”Ne. Japanke.”
Frajer:”Ah, dobro. Nemoj mi se tamo ljubit sa svima”
Ja:”????!!!! Sta? S dva i po miliona ljudi?????”
Frajer:”Ne pravi se pametna. Znas ti.”
Ja”????”
Poceo je vatromet, a ljudi su se poceli zalijevat sampanjcem. I pit isti. 15godisnji sin od onog gosta je odlucio da me zavede (Boz oslobodi) i nije se odvajao od mene te je pokusavao izgledat sofisticirano pijuci sampanjac. Ja nisam znala dal da placem ili da se smijem.
Nakon jedno 15 minuta vatrometa, nad plazom se nadvio gusti oblak dima i Carioce (stanovnici Ria) su popizdili i poceli gundjat kako je prosle godine bilo bolje i kako se nista ne vidi od dima i da ko je to zajebo vatromet, pizda im strinina.
Nakon jos 10 minuta su svi kolektivno zakljucili (bez ikakvih dokaza za to), da je grad promijeno dobavljaca vatrometa u nekog argentinskog i da su ih Argentinci namjerno sabotirali jer Brazilci naprave bolji party od njih. Nakon toga je slijedilo psovanje Argentinaca (Argentinci i Brazilci se “obozavaju”) i svega argentinskog.
Nakon toga smo isli na tulum nekog poznatog brazilskog filmskog rezisera.
Ja sam onda popizdila i rekla da nema teorije da idem na party s glumcima, reziserima, itd…u gumenim japankama i osla doma obuc visoke pete.
Party je bio mrak. Vila s privatnom plazom, ogromnim bazenom, teniskim igralistem, itd…
Svi su izgledali super, a ja sam se osjecala ko neki jado iz provincije.
Bio je i onaj Reynaldo Gianecchini (ne znam jel se tako pise), njega sam prepoznala iz hrvatskih novina.
Naravno da je i tamo bilo zderacine i alkohola.
Plesalo se na hip-hop, techno i neke brazilske pizdarije.
U neko doba, sam s frendicom otisla na bazen da u miru moze razglabat o zenskim pizdarijama (decki, odjeca, obuca, tracevi).
Doso nam je neki visoki, plavokosi i njegov frend i kao oni bi pricali s nama. Meni se nije dalo i ja sam plavokosog odmahnula rukom od mene i rekla da cu kasnije pricat s njim. Frendica me pocela bjesomucno laktarit u rebra i siktat ispod glasa “Majmuniceeeeee, to je xyz iz tog i tog filma. Cijeli Brazil ga hoce mrknut, a ti si ga ODMAHNULA rukom!!!!! Koji ti je????”
Onda je dramaticno zamahnula kosom i odmarsirala svima rec kako sam ja odjebala xyz iz tog i tog filma. Uslijedilo je vec poznato “Nossa!!!!” i “Caraca!!!!!”, a ja sam samo mogla slijegat ramenima. Uostalom, MENI nije bio zgodan.
Nakon sto smo se dobro ponapili i kad se party blizio kraju, natrpalo nas se 7ero u frendicin auto i krenuli smo kuci.
5 minuta kasnije smo culi policijsku sirenu.
Stali smo.
Dva policajca su vazno izisli iz policijskog vozila i teatralno nam izgestikulirali da izlazimo van.
Poceli su brojat.
Policajac 1:”Koliko vas je to u autu???? jedan…dva….tri….cetiri….pet…sest….sedam..osam….devet….DEVET!!!!!!!!!!!”
Policajac 2: “DEVET!!!!! CARACA!!!!!!”
Mi (zbunjeno)”Ovaj……sedmero nas je.”
Policajac 1:”Devet ljudi u jedan auto!!!!”
Policajac 2:”Da….devet!!!” (vozacici) “Ne mozes ti 9 ljudi strpat u auto. Jesi ti normalna?????”
Vozacica:(upiruci prstom u mene i Amera)”Ona je iz Engleske, a on iz Amerike. NE MOGU JA PIJANE ljude ostavit da PIJANI BAULJAJU po OPASNIM ulicama Ria.”
Amer i ja (medjusobno):”Naravno da smo im mi izgovor za sve”
Policajci:”Ajd dobro. Gringos plus jos jedan u auto, ostali pjeske”
Mi:”Hvala. SRETNAAAA NOOOVAAAA GOOODINAAAAAAA!!!!”
Oni “Sretna!” (i onda medjusobno) “Devet ljudi u jedno auto!!! Nossa!!!!! Caraca!!!!!”
I tako je pocela moja Nova.
Dernek!!! ;)



2 years ago     1 note     Reblog